Ako u njemu živite, to je vjerovatno fraza koju vam je jako dosadila. I nije vam jasno šta je toliko posebno u tome. Ali, ako ste u Novom Pazaru po prvi put, ta rečenica će vam biti veoma jasna, čak i ako vam na to niko nije saopštio.
Jer, ako sada, u proljeće, slučajno i nepripremljeni svratite u Novi Pazar, pa odlučite da upijete zrake sunca u pazarskoj kotlini, a pogotovu ako ste iz nekog manjeg grada u Srbiji, verovatno ćete se zapitati: „Pa gdje su svi ovi ljudi pošli?“ ili kao što me je jedna rođaka koja je bila skoro u posjeti pitala „Je li ovo bio neki koncert?“
Jer, često tako i izgleda. Kao posle koncerta.
Tom rečenicom se vjerovatno najbolje oslikava svakodnevna vreva u gradu. Naravno da gužva u samom centru nekad može da vas jako nervira, naročito ako jako žurite. Ali, ako ste svratili na kafu i želite da prošetate i nešto kupite, vjerujem da će ta atmosfera kupiti vas.
49% Novog Pazara čine ljudi do 35 godina starosti.
Pored toga što smo grad sa najmlađim stanovništvom u Evropi, karakteristični smo po još mnogo čemu.
Kao nezvanični glavni grad sandžačkog regiona, u blizini granice sa Crnom Gorom, Novi Pazar nudi unikatan miks tradicije i arhitekture Otomanske imperije – pa u gradu postoji veliki broj džamija i srednjevekovnog nasljeđa – jer se nedaleko od grada razvila srednjovekovna država Raška. O tome svjedoče ostaci tvrđave Starog Rasa na Pazarištu, koja je bila centar dinastije Nemanjića u 12. vijeku.
Značaj kulturne baštine grada je potvrđen činjenicom da opština Novi Pazar ima najveći broj lokaliteta u državi koji su na UNESCO-voj listi zaštićenih kulturnih dobara.
Najstarije od njih, crkva Svetih Apostola Petra i Pavla, osnovana je u 4. veku i predstavlja najstariju crkvu u zemlji i prvu episkopiju.
Smješteni smo u zvjezdastoj dolini pet rijeka: Raške, Jošanice, Sebečevske, Ljudske i Deževske, a okružuju nas tri planine: Golija, Rogozna i Kopaonik.
Sopoćani su na kulturnoj ruti Transromanica, koja povjezuje deset evropskih regiona (poput Italije, Nemačke i Francuske) i prikazuje najljepše primjerke stilskog perioda romanizma, koji se pojavio oko 1000. godine.
Za sve kulturno–istorijske spomenike su vezane priče i legende.
Lejlek džamija je vezana za priču o rodama (tur. leylek) koje su slijetale na njeno minare kad god bi doletale u naš kraj.
Altun – Alem džamija sa zlatnim alemom (dragim kamenom) priča legendu o pašinoj ćerki Altuni koja ju je sagradila. Arap džamija se smatra nastarijim sakralnim spomjenikom islamske kulture na ovim prostorima.
Nakon spaljivanja obnovio je oficir Arap. Na velikom groblju nalazi se i nadgrobni spomenik – Arapov grob.
Za Đurđeve stupove je vezana legenda o Stefanu Nemanji. Dok je bio zatočen u pećini na Rasu, Stefan Nemanja je pogled mogao da pruži samo do susjednog brda. Tada se zakleo Sv. Đorđu da će mu, baš na tom mjestu, izgraditi zadužbinu, ako se oslobodi iz zatočeništva.
U centru grada su smješteni Amir-agin han, najstariji sačuvani han u našoj državi, Kula Motrilja – stara izvidnica, u gradskom parku i ostaci starog Hamama u kojem danas možete popiti kahvu i nezaobilaznu malinadu.
Za ljubitelje socijalističke arhitekture bivše Jugoslavije, zanimljiva je Lučna zgrada, a prava poslastica je Hotel Vrbak, nad rekom Raškom, koji je kombinacija modernizma i otomanskih motiva.
Čitav grad je spoj istorije, istoka i zapada, a sve je, opet, prožeto savremenim i aktuelnim dešavanjima.
Nalazimo se na skoro podjednakoj udaljenosti od svih vjećih glavnih gradova u susjedstvu, što nam daje mogućnost da uvijek imamo novu destinaciju za obilazak za produženi vikend.
Sa našim džinsom, domaćom kahvom, istorijom, kulturom i sa svim našim mladim ljudima otvorenog srca, jedna smo od interesantnijih tačaka na turističkoj mapi naše države.
Autorica: Aida Camović
Dodaj komentar